Maturanti...
Autor: Ivan Aničić, 19. 5. 2015.
Kao što se kucanjem sata odbrojavaju minute do kraja onoga što nazivamo snom, tako se i odbrojava vrijeme do trenutka kada ćemo reći: “Hvala na druženju i zbogom.“ Sanjajući proživljavamo svoje najveće želje. Trčimo kilometarskim koracima, ronimo bez zraka, ali i borimo se za opstanak. Kad nam je nešto nepodnošljivo, jednostavno se probudimo. Život je velika čudesna zagonetka koja nas može plašiti, ali nas može i ispunjavati, ako ga i s povjerenjem i radošću prihvaćamo. Možda sanjate cijeli svoj život, međutim, vaši snovi ostaju samo snovi, pa se ponekad pitate :"Je li san zapravo realnost, a vaš stvaran život samo san iz kojeg ćete se jednom probuditi?" Možda ste odavno prestali sanjati svoj san, jer smatrate da on ionako nema smisla, a realan i praktičan život je nešto sasvim drugo? Što mislite, što biste samima sebi poručili? Jesu li snovi nepotrebni? Trebate li ih se odreći pod svaku cijenu? Sigurni smo da ne. Odgovor bi bio da život ima svoj smisao i svrhu kada si dopustimo snove i kada ih hrabro slijedimo. Nismo li, konačno, zato i ovdje? Živite svoje snove, a ne sanjajte život! Dragi maturanti, želimo vam mnogo uspjeha u daljnjem školovanju i odabiru svog životnog poziva. Bez obzira kamo vas životni putovi odveli i bez obzira što radili u životu i čime se bavili, budite dobri, plemeniti i odgovorni ljudi.
